FotoKlub Osijek

Kraći povjesni pregled

U dugoj povijesti hrvatske fotografije, čvrsto i neizbrisivo utkao je svoje mjesto i Fotoklub Osijek utemeljen davne 1938. godine.

Klub i dalje redovno obilježava svoje obljetnice kontinuiranog uspješnog djelovanja, što je ujedno, uz postignute uspjehe, i najveća vrijednost našega kluba koja ga izdiže iznad većine klubova na ovim prostorima. I danas se nakon Domovinskog rata članstvo uspijeva okupljati s nostalgijom kreativnog fotografskog stvaralaštva svojih najistaknutijih autora te održavati visoku razinu klupskog djelovanja.

Klub je uspješni organizator mnogih izložbi umjetničke fotografije različitog karaktera. Najznačajnija je tradicionalna nacionalna natječajna izložba danas pod nazivom Salon fotografije OSIJEK, koja se s prekidima održava od 1939. god. Danas je ona prerasla u međunarodnu potpuno otvorenu svim fotografima svijeta

Druga po važnosti jest Izložba umjetničke fotografije autora Osječko-baranjske županije, koja pruža afirmaciju autorima posebno mladima našeg kuba, grada i cijele županije. Ona se vrlo uspješno organizira od 1995. svake godine do danas. izložba nakon Osijeka redovito se prenosi i u zaintersirane mjesta naše županije Đakovo, Valpovo, Belišće i Beli Manastir, gdje je provode tamošnji klubovi odnosno udruge kulture kao suorganizatori. Bienalno uz pomoć Fotokluba Zagreb organizirali smo i dio poznatoga međunarodnog Zagreb Salona u Osijeku od 1975. do 2001.g.
 
Nažalost Fotoklub Osijek danas nema svoju fotogaleriju ali kroz svoju dugu povijest u dva navrata po 5 godina je posjedovao zahvaljujući razumjevanju odgovornih ljudi Hotela Osijek i Zavoda za urbanizam i izgradnju Osijek na Šetalištu kardinala Franje Šepera 12, Galerije su bile u središtu grada i u njima su organizirane mjesečne samostalne izložbe za klub zanimljivih autora kao i recentne kolekcije fotografije klubova prijatelja iz zemlje i inozemstva, pružajući članovima, građanima i posjetiteljima grada Osijeka uvid u nacionalno i svjetsko recentno klupsko i autorsko fotografsko stvaralaštvo. Nažalost i danas iako smo jedan od najboljih klubova ne nailazimo na razumijevanje odgovornih u kulturi našega grada.

Povijesna sinusoida izlagačkih uspjeha autora i samoga kluba mijenjala se ovisno o burnim političkim i sociološkim događanjima na ovom trusnom geografskom području. Tako su znakoviti bili odlični uspjesi autora budućih utemeljitelja Kluba: Nikola Szege još je 1935. g. u Antverpenu dobio srebrnu plaketu, a u Foto Reviji čitamo da je taj uspjeh najviše pridonio da naša tadašnja država bude treća između 24 zemlje. Nakon toga, 1937. godine u Bruxellesu Eugen Trišler dobiva brončanu medalju i diplomu, a još niz uspjeha i drugih autora prethodilo je konačnom okupljanju fotografskih zaljubljenika našega grada i osnivanju Kluba 1938. godine.

Nakon II. svjetskog rata, 1945. godine, dolazi do obnavljanja fotoamaterske djelatnosti, ali u službi tadašnje ideologije masovnog bavljenja tehničkom kulturom. No i pored toga, u Klubu su se sve više okupljali istinski ljubitelji fotografije i fotografske umjetnosti koji su povremeno sudjelovali i na međunarodnim natječajnim izložbama. Tako je 1955. Stjepan Kesz na međunarodnom natječaju Roleiflexa osvojio šestu nagradu, a najistaknutiji izlagači od 1960. do 1964. godine bili su Ivan Luš, Stjepan Kesz, Josip Spaček, Nikola Szege i Stanislav Šebalj.

U to vrijeme posebno se ističe grupa autora planinarske fotografije, posebno skijaške sekcije Planinarskog društva Bršljan- Jankovac: gospoda Fred Legradić, dr. Aleksandar Vrbaški, Dragutin Eger i drugi.

Gubitkom svojih prostorija u središtu grada te posebno nakon 1965. dolazi do krize u izlagačkoj djelatnosti i postupne smjene generacija. Ponovni i najveći zvjezdani izlagački uspjesi postižu se od 1976. do 1989. godine kada je pokrenuto striktno poštovanje pravilnika o organiziranju izložbi i stjecanju fotoamaterskih zvanja Saveza. Tada se naglo povećao broj članova Kluba koji su pravilnim vrednovanjem na temelju ustaljenog mjerenja uspješnosti u svijetu stjecali i umjetnička zvanja svojega Saveza.

Najuspješniji izlagač od 1977. do 1979. godine bio je Damir Lovrinčević, a od 1980. do 1983. Marin Topić, koji je i danas najcjenjeniji slobodni fotoumjetnik Osijeka. Godine 1984. na listi desetorice najuspješnijih autora u državi nalazi se naš Zoran Makarović, a već 1985. na prvom je mjestu, kao najbolji izlagač u tadašnjoj državi.

Istodobno je Fotoklub Osijek niz godina bio najbolji klub Hrvatske, a 1984. i 1985. službeno je proglašen najboljim fotoklubom tadašnje zajedničke države Jugoslavije. Osim već navedenih perjanica, nabrojat ćemo još neke od najuspješnijih fotoamatera iz toga vremena koji su zaslužni za te uspjehe: Božidar Grigić, Zdenko Pušić, Krešimir Jakovljević, Miroslav Adam, Goran Kondža, Boris Sontacchi, Mirko Žipovski, Danijel Dozet, Željko Lončar, Zoran Jaćimović, Tihomir Kovačević, Duško Vorkapić, Željko Šepić, Zoran Ilić, Krešimir Rastija, Damir Tomas, Zoran Kekanović, Željko Butković, Antun Smajić, Boris Godžirov, Robert Papež, Drago Milerlei, Branko Turk, Vlatko Mešter…

Nakon Domovinskog obrambenog rata, uspješno su pokrenute sve aktivnosti Kluba, no zbog poznatog amorfnog stanja i ukinuća amaterskih zvanja, u HFS-u dolazi do stagnacije i apatije u izlagačkoj aktivnosti članova Kluba. No u tom vremenu ipak je postignuto više zapaženih rezultata.
Osim u revitalizaciji Salona i novouspostavljene Izložbe autora Osječko-baranjske županije, pokrenuta je i Fotoart galerija Fotokluba Osijek u središtu grada. Kroz izmjene klupskih kolekcija, druženja i razmjene iskustava, Klub razvija prijateljsku suradnju s klubovima u svojoj županiji i Hrvatskoj, ali i u inozemstvu, posebno s Mecseki Fotóklubom iz Pečuha (H), Melbourn Camera Clubom iz Melbourna (Au),  Tuzlom, Fotoclubom Dynamic iz Graza i Fotoklubom Maribor, Fotoklubom Rada Krstić (Sombor).

Sve to vrijeme mnogi su autori postizali i značajne izložbene rezultate i višestruko su nagrađivani. To su prije svega Željko Lončar, Roberta Sorić, Domagoj Topić, Zlatko Balentić, Vjeran Hrpka, Miroslav Adam, Damir Tomas, Zoran Jaćimović, Zoran Makarović, Natko Klanac, Miljenko Borenović, Boris Šeper, Zdenko Turniški, Boris Sontacchi, Zlatko Venus, Damir Lovrinčević, Zdenko Pušić, Stanislav Štefić, Igor Ivankov, Damir Rajle, Ljiljana Tutnjević, Davor Javorović, Hrvoje Glavaš, Hrvoje Malbaša, Biljana Kumer, Vladimir Bošnjak, Ivan Kwabena Nyarko, Josip Prusina…

 Osim navedenih nagrađivanih autora, u klubu djeluju još brojni uspješni izlagači, neki i nagrađivani na nižim regionalnim izložbama, o kojima će se ubuduće još mnogo čuti.
Otvaranjem niza demokratskih procesa i mogućnosti u zemlji i posebno razvoja interneta i društvenih mreža mnogi naši članovi usmjerili su svoju kreativnu aktivnost prema nizu fotografskih internet portala gdje su se dokazivali i potvđivali svojim najuspješnim uradcima. Manjkom nacionalnih izložbi sve više naši najuspješniji autori usmjeruju svoju aktivnost prema međunarodnim izložbama u svijetu gdje sve više polučuju i sve bolje rezultate.

Tako naš najuspješniji pejzažist Damir Rajle prvi u klubu stiće međunarodno FIAP počasno zvanje AFIAP (Artist FIAP-a) i novo hrvatsko MF3 HFS, nakon godinu dana i drugi naš autor g. Tomislav Vukić je stekao to počasno zvanje da bi 2012. g. još šest naših istaknutih autora izlagača steklo  to visoko počasno zvanje a to su: Jasmina Gorjanski, Bojan i Boris Sontacchi, Zlatko Balentić, Dubravko Kupčinovac i Berislav Vrkljan. Osim navedenih perjanica izlagačke aktivnosti Kluba vrlo uspješni su autori još Ivana Milić, Ivana Hengl, Dubravka Kričkić, Samir Kurtagić, Marina Filipović, Ivan Jovanović, Dijana Sontacchi (Pap), Kristijan Antolić, Ivan Ranogajec, Domagoj Sajter, Mario Šućur, Mirna Balkić, Boris Žulj, Krunoslav Nevistić, Josip Ćutunić, Marko Kirin i najmlađi Matej Jurčević, Katarina Opačak, Vlatka Ratković i mnogi drugi.

Predsjednik:
Miroslav Adam